Europsko prvenstvo za kadete u Budvi je završilo, a Gladijatori su još jednom pokazali što znače hrabrost, vjera i požrtvovnost.
Već drugu godinu zaredom imali smo dva predstavnika na najvećoj europskoj sceni — dokaz da rad, karakter i glad za napretkom donose rezultate.
Prošle godine Mimi i Jakov osvojili su broncu, a ove godine štafetu su preuzeli Maroje Stojanović i Lovro Batinić. Medalje ovoga puta nisu stigle kući, ali ono što jesu donijeli — iskustvo, srce i poruku da njihovo vrijeme tek dolazi — vrijednije je od svega.
Maroje je, kao ulazni kadet, odradio odličan meč protiv predstavnika Turske, a zatim je u tri dana sparirao sa sedam boraca i ukupno odradio 24 runde. Srušio je Irca, nametnuo tempo Albancu, nosio se sa Slovakom, izdominirao Grka i Latvijca — no najjači pokazatelj njegove kvalitete bila je ravnopravna borba s Azerbajdžancem, predstavnikom jedne od najjačih boksačkih škola u Europi. Ratnički tempo, tehničko kretanje i čvrst karakter pokazali su da je opravdao svoje nadimak.
Lovro je u debiju hrabro ušao u razmjenu s Gruzijcem; iako je sudac prerano prekinuo meč, već je sljedećeg dana sparirao s Grcima i Azerbajdžancima. Pokazao je srce, karakter i potencijal koji tek dolazi.
Dva različita stila, ali ista krv. Jedan borac koji nikad ne ide korak unatrag i drugi koji strpljivo gradi svoj put. Ponosan sam na obojicu i na cijeli naš tim — Ivicu, Krunu, Krešu, Matka i Frana — kao i na sve kolege iz kluba koji su dio svakog njihovog koraka naprijed.
Posebna zahvala ide Marojevoj baki i djedu na prekrasnom dočeku i toplini doma u Čilipima. Podrška obitelji temelj je svakog sportaša, a ovi dečki je itekako imaju.
Lovro sljedeće godine prelazi u juniore, dok Maroje kao izlazni kadet ide po nove pobjede.
Dva nastupa na Europskom prvenstvu, 27 rundi sparinga, dva borca — jedno Gladijatorsko srce.
